Kako su stari Grci objašnjavali prirodu kroz mitove

Pre više od 3000 godina ljudi su prirodu i sve pojave u njoj objašnjavali postojanjem viših sila, koje su upravljale čitavim Svemirom. Ljudska logika i sposobnost poimanja je u to vreme bila na znatno nižem nivou razvijenosti, što je uslovilo postanak mitskih predstava. Mitovi i legende, kao prvi pokušaji da se iole objasne dešavanja oko nas i u nama, važe za prve oblike svesti.
mitovi

Kako su stari Grci objašnjavali prirodu kroz mitove

Da bi objasnili dešavanja u prirodi, Grci su uobličavali priče o čitavoj porodici bogova u koje su verovali, i kojima su odavali počasti.
Prema njihovim mitskim predstavama, prvi vladari sveta nisu bili bogovi, već titani. Reč „titan“ znači godpodar. Titani su bili gospodari Svemira pre nego što su ih bogovi porazili i preuzeli vladavinu. Oni su bili potomci Urana, boga neba i Geje, boginje zemlje.

Najmoćniji među titanima bio je Kron. On je imao strah da će ga njegova deca zbaciti sa prestola, stoga je proždirao svako svoje dete odmah po rođenju. Međutim, kada se rodio Zevs, koji je bio šesti po redu, njegova majka je Kronu, umesto deteta, dala kamenje umotano u odeću bebe i tako spasla svog sina.

Zevs je živeo u skrivenoj pećini, daleko od svoga oca. Kada je odrastao, otišao je pred Krona i dao mu napitak od koga mu je pozlilo, te je tako spasao ostale bogove, koji su već bili odrasli u Kronovoj utrobi. Bogovi su se zatim suprotstavili titanima i pobedili u toj borbi. Nakon ove pobede Zevs je proglašen vladarem čitavog Svemira.

Najpametniji među titanima bio je dobro poznati Prometej. Njegovo ime bi se moglo prevesti kao „promišljenost“. On je ukrao vatru od Sunca i poklonio je čovečanstvu. Zevs ga je surovo kaznio za ovaj prestup, tako što ga je okovao za planinu Kavkaz, gde mu je orao svakodnevno kidao jetru. Tokom noći bi jetra zarasla, tako da Prometejevim mukama nije bilo kraja.

Atlas je bio najveći od svih titana. Njega je Zevs osudio da za sva vremena na plećima nosi nebeski svod. Jedini put kada je imao priliku da predahne bio je kada ga je Herakle nakratko odmenio. Planinski venci u severnoj Africi nose ime ovog titana.

Tantal je zadavao mnoge muke Zevsu. Jednom je prilikom pozvao Zevsa na gozbu, s tim što je, među ostalim đakonijama poslužio i sopstvenog sina. Naravno, Zevs ga je zbog ovog akta strogo kaznio. Okačio ga je o drvo iznad jezera u Tartaru. Voda jezera mu je dopirala do brade. Međutim, kad god bi pokušao da se napije vode, ona bi se povlačila, i za sobom ostavljala samo crni mulj. Slično tome, kad god bi posegao za voćem koje ga je mamilo sa grana, ono bi mu se izmaklo. Tako je Tantal bio osuđen na večnu glad i žeđ, a njgova kazna se i danas pominje kao „muke Tantalove“.

Bogovima su vladala trojica braće: Zevs, Posejdon i Had.

Svaki je imao svoje kraljevstvo. Had je vladao podzemnim svetom, gde su obitavali mrtvi. Njegov je dvorac ličio na beskonačan lavirint tunela i pećina, a podanici su mu bili duhovi, demoni i čudovišta. Samo jednom je Had izašao na površinu, a to je bilo kada je krenuo da traži sebi suprugu. Za svoju izabranicu odabrao je Persefonu, ćerku boginje žita i prirode Demetre.

Demetra je bila toliko ljuta na njegovu odluku, da je postavila uslov da nijedna biljka neće rasti sve dok joj kći ne bude vraćena. Ona i Had su od Zevsa tražili da presudi u ovom sporu. Zevsova odluka je bila da Persefona šest meseci provodi sa Hadom, a ostalih šest sa Demetrom. Na taj način se zemlja tokom jeseni i zime odmarala, da bi na proleće i tokom leta rađala plodove.

Posejdon je vladao svim vodama sveta, rekama, jezerima i morima. Živeo je u velikom dvoru na dnu mora, a žena mu je bila morska nimfa Amfitrita. Posejdon je bio i bog konja. U pratnji svojih dvorjana on, obasjan mesečinom, galopira po morskim talasima, a kopita njegovih konja talase pretvaraju u morsku penu.

Zevsu je pripala vlast nad nebesima i Zemljom. On je živeo u dvoru obavijenom oblacima, visoko iznad planine Olimp, zajedno sa svojim pratiocima, olimpskim bogovima. Zevs je bio jedino biće koje je bilo dovoljno moćno da vlada munjama i gromovima, te je zato i vladao čitavim Svemirom. Njegovi kovači, kiklopi-jednooki divovi, danonoćno su u Etni, na Siciliji, kovali Zevsove munje. Njima je Zevs gađao sve one koji bi počinili kakvo zlodelo.

Zevsova žena bila je Hera, boginja braka. Ona se često ljutila na Zevsa, zbog njegovog običaja da silazi s Olimpa i udvara se smrtnicama. Jednom je Hera čak i skovala zaveru s ostalim bogovima, sa namerom da svrgnu Zevsa. Međutim, Zevs je pobunjenicima pripretio svojim gromovima, tako da su oni ubrzo napustili ovu ideju, klekli pred njega i zamolili za oproštaj. Heru je Zevs kaznio tako što je okačio za kosu i privezao joj dva velika nakovnja za noge.

Grci su verovali da njihovi bogovi čine jednu veliku porodicu. S vremena na vreme bogovi su se prepirali, tada je nebo postajalo tmurno i oblačno. Međutim, uglavnom su se lepo slagali i uživali u gozbama i trkama dvokolica po Mlečnom putu.

Svako božanstvo je bilo zaduženo za nešto; muziku, medicinu, rat. Svaki bog je svojim veštinama podučavao smrtnike.

Ljudi su se bogovima obraćali molitvama, a prinosili su im i žrtve u vidu živine, ovaca i stoke. Bogove je zanimao samo miris žrtve, dok su meso prepuštali ljudima.

Bogovi su se ljudima obraćali posredstvom proročišta. Proročišta su bila sveta mesta na koja su stari Grci redovno odlazili kada su morali da donesu neku važnu odluku. Najveće proročište bilo je u Delfima. Tamo je reči boga Apolona smrtnicima prenosila i tumačila sveštenica pod imenom Pitija. Bogovi su umeli ljudima da pošalju i određene znakove, na osnovu kojih su smrtnici mogli da predvide šta ih čeka u budućnosti.

Ljudsko poimanje vremena i prostora uopšte nije uticalo na bogove. Jedan božji korak mogao je da bude dugačak i po hiljadu ljudskih kilometara. Jedan treptaj oka boginje mogao je da traje 300 ljudskih godina. Bogovi su ove moći imali zato što su jeli ambroziju i pili nektar, hranu i piće besmrtnosti. Ljudima nije bilo dopušteno da se pridruže bogovima u njihovim kraljevstvima. Samo je nekolicina smrtnika, kao što su to bili Orfej i Herakle, imala priliku da siđe u kraljevstvo mrtvih i vrati se odande.

Rimski narod je takodje poštovao gotovo sve grčke bogove, tako da je svaki bog nosio po dva imena; jedno grčo i jedno rimsko.

Tako je Afrodita, boginja lepote i ljubavi, nosila i rimsko ime Venera. Apolon, bog proroštva, muzike i medicine, i u Grka i u Rimljana bio je poznat pod istim imenom. Rimljani su za njega verovali da vlada i Suncem. Ares, bog rata, kod rimljana je bio poznat kao Mars, bio je poštovan kao zaštitnik Rima. Artemida, boginja Meseca i zaštitnica lovaca, u Rimljana poznata kao Dijana. Atena, boginja mudrosti i rata, takođe i zaštitnica Atine, kod Rimljana je bila poznata kao Minerva. Demetra, boginja useva i žetve, kod Rimljana poštovana kao Cerera. Dionis, bog vina, plesa i pozirišta, kod rimskog naroda poznat kao Bah. Had, vladar podzemnog sveta, u Rimljana popularan kao Pluton. Hefest, bog vatre, kod Rimljana nosio je ime Vulkan.

Hera, boginja braka, poštovana od strane Rimljana kao Junona. Hermes, glasnik bogova opremljen krilatom kapom i sandalama, zadužen za sprovođenje duša u podzemni svet, kod Rimljana nazivan Merkurom. Posejdon, bog mora i zemljotresa, u Rumu poznat kao Neptun. Zevs, bog neba i vrhovno božanstvo, kod Rimljana predstavljan imenom Jupiter, po kome je naziv dobila i najveća planeta našega solarnog sistema.

Koliko god prvobitna ljudska tumačenja ovoga sveta delovala naivno i fantastočno, ne smemo im uskratiti poštovanje kao prvim, ujedno i onim najtežim, stepenicima u uspinjanju čovečanstva i njegove svesti. Baš te mitske predstave, iako neistinite, dovele su ljudsku svest do stupnja kakvim se danas dičimo. Učimo mitove. Toliko im bar dugujemo.

Na slici: statua boga Zevsa u Olimpiji, jedno od starih sedam svetskih čuda.

Vaša reklama u ovom članku?
Sponzorišite ovaj članak sa reklamom ka vašem sajtu, poslu, ponudi.. Budite brži od vaše konkurencije. Kliknite ovde za više informacija

Zabrana kopiranja članka

Ceo sadržaj ovog članka je vlasništvo sajta Kakopedija.com i autora, ukoliko nije drugačije napisano. Njegovo preuzimanje je uslovljeno Creative Commons 3.0 licencom. Svako kopiranje i korišćenje materijala bez navođenja autora i linka ka izvoru, ili korišćenje u komercijalne svrhe smatra se kršenjem autorskih prava i podleže zakonskim sankcijama.

Daliborka Pitulic

Avatar photo

SLIČNO

master rad

Kako odbraniti master rad

Odbrana diplomskog master rada predstavlja svečani čin za kandidata i značajni datum u njegovom životu. …

Jedan komentar

  1. Zakljucak cio clanka je da najsurovsi kod svih boga i titana je bio Zeus. Istoriju pisu pobjednici, stoga najveci geroj u grskih mitova mora biti Zeus i kada stvarno to u jegom vremenu predpostavljam da ne bio nikakav bog, samo neki atenski skorumpovan politicar koj ubio svih sokova, svi koji prozili ga mrzeli samo ima dosti para da zaplacio umjetnika, pjesnika da osnove novu mitologija sa njim u glavne uloge koja prozila sve i svih do sada.. Tako se zamisljam, kada o nekoliko hiljada godina neko da nadze stare izdanje New York Timess i zove to „mitologijom 21.stoljece“, on isto zove za primer Baraka Obamu najjacim bogom medzu svimi na Zemlji? Obama = Zeus gospodin svih gospodina, titana i ostalih manjih boga kao: Angela Merkel kao ostala zena u svetske politike bi bila Hera (samo neznam ko bi bila Afrodita??? Hmmm, mozda da Ceca.. :-)), Putin sa ruskima podmornicima kao Kursk bi bio Poseidon, i tako dalje… :-)

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *