Kako napraviti plastenik

Odavno smo postali potrošačko društvo koje zahteva zadovoljavanje potreba u svakom trenutku, pa tako i u pogledu ishrane, odnosno proizvodnje i pripreme hrane. Kako bi se zadovoljile sve veće potrebe za svežom hranom, koja je dostupna u bilo koje doba godine, razvijena je proizvodnja poloprivrednih proizvoda u plastenicima. Ovakav vid proizvodnje usmerava se u dva pravca, proizvodnja u velikim plastenicima namenjena prodaji i preradi i proizvodnja za sopstvene potrebe.

Kada je reč o izradi plastenika koji treba da doprinesu proizvodnji za sopstvene potrebe reč je pre svega o plastenicima manjih dimenzija i zapremine, koje je moguće napraviti samostalno i u sopstevnoj režiji.

pravljenje plastenika

Kako sam napraviti plastenik za sopstvene potrebe

Kada se na osnovu potreba (količina i vrsta poljoprivrednih kultura koje su potrebne domaćinstvu) i mogućnosti (veličina okućnice, kvalitet zemljišta, finansijske mogućnosti) donese odluka o odgovarajućem obliku plastenika koraci realizacije su:

  1. Odabir prostora:
    – Kao i za proizvodnju na otvorenom pogodno je da prostor, na kome je namenjena izgradnja, bude osunčan, relativno ravan, donekle zaklonjen od prevelikih naleta i udara vetra;
    – S druge strane, poželjno je da ima uređen ili lako pristupačan prilaz za manja teretna vozila, traktor ili motokultivator sa prikolicom;
    – Blizina vode ili postavljanje odgovarajućeg sistema za navodnjavanje (cisterna) je od presudnog značaja;
    – Ostavljanje mogućnosti za zagrevanje u vidu posebnog grejnog tela ili instaliranje sistema u vidu cevi, plastičnih ili metalnih, kroz koje protiče topla voda.
  2. Priprema zemljišta:
    – Zemljište je jednostavnije pripremiti pre izgradnje plastenika;
    – Zemljište, nakon oranja ili riljanja, je potrebno tretirati veštačkim đubrivom, a idealno je ako se poseduje stajsko đubrivo, koje se pomeša sa zemljom;
    – Ukoliko je, od ranije, primećeno prisustvo krtica ili rovaca poželjno je, ukoliko plastenik nije prevelike površine, planirani prostor za plastenik, u dubini oko 30 do 40 cm oivičiti betonom ili debljim daskama i pre ubacivanja plodne zemlje i odgovarajućeg đubriva postaviti sitnju metalnu ili jaču plastičnu mrežu, koja bi sprečila prisustvo krtica i sličnih glodara.
  3. Potreban materijal:
    – Plastične cevi – od pola do jednog cola;
    – Plastični mufovi, kolena, reduktori, plastične žabice i držači – od pola do jednog cola, koji spajaju cevi ili prave odgovarajuću konstrukciju;
    – Metalni ili drveni nastavci koji idu u zemlju ili beton na koje se postavlja konstrukcija, ukoliko je plastenik oivičen betonom;
    – Šrafovi od 2 cm;
    – Lepak;
    – Plastična folija
  4. Potreban alat:
    – Pegla za spajanje plastičnih cevi;
    – Obična pegla za spajanje plastične folije;
    – Čekić;
    – Metar
  5. Postupak izgradnje plastenika dimenzija 3 x 5 metara:
    – Razmeriti zemljište za plastenik;
    – Postaviti metalne ili drvene nastavke u zemlju u dubini od 40 do 50 cm. Visina iznad zemlje iznosi oko 20 cm. Na svaki metar bočnih stranica postaviti po jedan nastavak. Promer drvenog ili metalnog nastavka iznad površine zemlje treba da iznosi 1,25 do 2,5 cm (zavisi da li se koriste plastične cevi za lukove od pola ili jedan col-a), da na njega može da se navuče cev.
    – Kada se razmere i postave nastavci na njih navući plastične cevi, tako da se dobije 6 identičnih lukova. Ako cevi nisu dovoljno dugačke potrebno ih je spojiti pomoću mufova (Ukoliko je širina plastenika 3 metra, a visina isto toliko dužina plastične cevi je oko 9,5 metara);
    – Pomoću plastičnih žabica i držača pristupiti učvršćivanju osnovne konstrukcije. Na visini od 1 metra na cevi koje predstavljaju lukove postaviti pomoću šrafova plastične držače. U njih horizontalno postaviti cev dužine 5 metara. Isti postupak ponoviti i sa druge strane, potom na visini od 2 metra sa obe strane, kao i na vrhu lukova. Na sastavcima, u visini od 2 metra, postaviti horizontalne plastične cevi od 3 metra na svakom luku, kako bi se kostur plastenika dodatno učvrstio;
    – Na poleđini konstrukcije, gde se nalazi poslednji luk postaviti dva nastavka u zemlju, na po metar udaljenosti, u koje se vertikalno postavljaju plastične cevi do visine luka, koje se spajaju pomoću žabica i plastičnih držača. Učvrstiti dodatno postavljene vertikalne plastične cevi sa poslednjim lukom, horizontalnim nastavcima pomoću držača;
    – Slično treba napraviti i na prednjoj strani plastenika, s tim da se vodi računa o ulazu. Potrebno je horizontalne držače postaviti između lukova i bočnih vertikalnih cevi, dok verikalne cevi na sredini treba postaviti tako da budu više razmaknute pri dnu i na vrhu, jer treba napraviti ulaz u plastenik. Ulazna vrata se po dimenziji, središnjeg dela, takođe prave od cevi koje su spojene plastičnim kolenima i koja su presvučena plastičnom folijom i koja se po potrebi otvaraju ne samo zbog ulaska nego i zbog provetravanja;
    – Plastična folija se postavlja tako što se najveći deo prebaci preko konstrukcije napravljene od lukova. Potrebno je da sa obe strane bude duža oko 50 cm kako bi mogla da se podvije i preko nje sa obe bočne strane, celom dužinom, prekrije zemljom i tako zaštiti da se ne bi podizala u slučaju vetra i gubila toplota;
    – Poleđina se pokriva plastičnom fplijom, pomoću plastičnih žabica i lepljenja plastične folije preko vertikalno i horizontalno postavljenih plastičnih cevi. Isto se radi i sa prednjim delom gde je ulaz, s tim što se zadnji deo poleđine takodje podvlači i preko njega prebacuje zemlja;
    – Plastična folija se lepi tako što se folija presavije i postavi jedna preko druge, preko koje se stavi papir i onda se vrelom peglom pređe preko. Treba sačekati da se plastična folija malo ohladi i tek onda skloni papir, kako se ne bi zalepio. Pod plastičnu foliju koja se spaja najbolje je podmetnuti čistu drvenu dasku, koja je ravna i nije farbana ili lakirana;
    – Na kraju po zemlji položiti plastična creva, sa ispustima, pripremljena za navodnjavanje, koja su prethodno spojena sa vodovodnim sistemom ili cisternom koja je postavljena u blizini plastenika (voditi računa u tom slučaju da se navodnjvanje vrši prirodnim padom).

kako napraviti plastenik

Vrste plastenika

Plastenici se po svojoj velični i kapacitetu dele na niske, poluvisoke i visoke.

  • Niski plastnici imaju visinu do 1 metra, tolika im je i širina, dok je dužina relativna i može da iznosi i do 10 pa i više metara. Pogodni su za proizvodnju rasada, kao i proizvodnju kupusa, krastavca, lubenice, dinje. Problem predstavlja često neujednačena temperatura, odnosno zbog oblika i zapremine nije moguće urediti sistem zagrevanja. Ovakav tip plastenika se po otpočinjanju lepog prolećnog vremena uklanja i omogućava biljkama da se razvijaju na otvorenom.
  • Poluvisoki plastenici su uglavnom zastupljeni u proizvodnji povrća za sopstvene potrebe. Visine su oko i nešto više od 2 metra, dok je širina između 4 i 5 metara. Dužina nije strogo precizirana i može da iznosi od 5 pa sve do 20 i više metara. Kod ovog tipa plastenika problem predstavlja ventilacija, posebno kada je reč o dužim objektima.
  • Visoki plastenici, pre svega namenjeni za intenzivnu proizvodnju gotovo svih vrsta povrća, kao i ukrasnog bilja, visoki su od 3 do 5 metara, širina im je oko 10 metara, a dužina i do 50 metara. Ovaj vid platenika ima bočnu ventilaciju, omogućava i opremanje odgovarajućeg sistema dogrevanja, odnosno omogućava obezbeđivanje adekvatne i konstantne temperature, kao i vlažnosti koja je neophodna za razvoj i uzgoj biljaka.
Vaša reklama u ovom članku?
Sponzorišite ovaj članak sa reklamom ka vašem sajtu, poslu, ponudi.. Budite brži od vaše konkurencije. Kliknite ovde za više informacija

Saveti

Zabrana kopiranja članka

Ceo sadržaj ovog članka je vlasništvo sajta Kakopedija.com i autora, ukoliko nije drugačije napisano. Njegovo preuzimanje je uslovljeno Creative Commons 3.0 licencom. Svako kopiranje i korišćenje materijala bez navođenja autora i linka ka izvoru, ili korišćenje u komercijalne svrhe smatra se kršenjem autorskih prava i podleže zakonskim sankcijama.

Goran Despotović

SLIČNO

pranje u ves masini

Kako oprati odeću u veš mašini

Veoma je važno znati kako se pere odeća. Nepoznavanje ove „veštine“ nije samo nehigijenski, već …

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *