Kako je Srbija dobila ime

Teorije o poreklu konkretnog naziva „Srbija“ su daleko ređe od teorija o nastanku imena „Srbi“. Tokom viševekovnih deoba, mešali su se narodi sa i bez imena, pa stoga svi podaci koji su dostupni mogu i podržavati i pobijati sve teorije u isto vreme.

O poreklu Srba kao naroda postoje 2 vladajuće teorije, od kojih jedne zastupaju stav da Srbi vode poreklo od Irana i da su na Balkan došli sa Mongolima i Tatarima, dok druge teorije tvrde da su Srbi sve vreme bili u Evropi i tek sa Slovenima došli na Balkan. Ovde je nedoumice lako otkloniti uz pomoć genetskih istraživanja, po kojima Srbi u svojim hromozomima imaju 48% haplogrupe I2a (najstarija halpogrupa u Evropi) i 15% haplogrupa R1 (halpogrupa koja vodi poreklo iz Azije). Budući da sam gen (srpski/slovenski) u sebi nosi preko 9 različitih halpogrupa, lako je zaključiti da je prevagu o poreklu nosi upravo ona halpogrupa koje ima najviše u genima (dakle evropska). Ostatak ovog genetskog „koktela“ samo potvrđuje da su se slovenski narodi tokom vekova često selili i mešali.

Nažalost, kada je poreklo imena u pitanju, tu je teško biti potpuno precizan, jer koliko god da želimo da smo sigurni u jednu teoriju, uvek je moguće naći podatke koji će ići u prilog potpuno drugačijim teorijama. Osim toga, istorijski podaci se razlikuju od regije do regije, pa je samo za dodirne tačke svih tvrdnji moguće ustanoviti da su istinite, dok ćemo ostale podatke morati da prihvatimo sa rezervom.

Da bi odgovor na pitanje „Kako je Srbija dobila ime„, bio što potpuniji, moramo biti detaljni, otvorenog uma i moramo krenuti od najranije istorije.
Kako je Srbija dobila ime

Kako je Srbija dobila ime

Tokom seobe Slovena, na Balkansko poluostrvo dolaze narodi koji nose imena po mestu odakle su došli ili mestu gde se naseljuju. Istorija navodi Ilire, Tračane, Gote i Dačane. Neka plemena ovih naroda su se naselila na teritoriji današnje Srbije, izmešala sa starosedeocima i nasledila Starčevačku kulturu, zatim Vinčansku. Veruje se da su oni preci srpskog naroda.

U Gvozdenom dobu, (koje je trajalo od 1125.p.n.e do 750.godine n.e.) počinju da se formiraju prve etničke zajednice na Balkanskom poluostrvu, od kojih su najbrojnije bile Dardanci, Tribali, Iliri i Tračani. Istoričari smatraju da su Srbi kasnije nastali od deobe među Ilirima, dok ima teorija koje su na strani Tračana. U to vreme počinju i prvi ratovi za prevlast, u kojima dominiraju Kelti, koji se nakon neuspelog napada na tadašnju Grčku (poraz kod Delfa) povlače prema Savi i Dunavu gde pokoravaju pleme Skordiska i sa njima podižu svoju prestonicu Singidunum.

Još od 3.veka p.n.e. su trajale borbe sa Rimljanima, koji dominiraju na Balkanskom poluostrvu. Veći deo sadašnje Srbije je bio deo provinicije Gornja Mezija. Svoje Rimsko carstvo Rimljani kasnije dele na Istočno i Zapadno rimsko carstvo, dok je teritorija današnje Srbije uglavnom ostala deo Istočnog carstva.

Posle ovoga su istorijski podaci vrlo opšti i teško je odrediti gde je koje od ostalih sitnijih slovenskih plemena završilo. U podacima je situacija jasnija sa pojavom kralja Iraklije, koji počinje rat sa Persijom, dok se njegovi sinovi dele i jedan sin (čije ime nije zabeleženo) sa slovenskim plemenima naseljava teritoriju današnje Srbije. Prvi njegov potomak čije je ime poznato je knez Višeslav. Njega nasleđuje njegov unuk Vlastimir, koji trpi poraz od Bugara, ali će njegovi sinovi Mutimir, Strojimir i Gojnik kasnije potući Bugare, vratiti svoju teritoriju i podeliti je među sobom. Mutimir ovde dobija teritoriju današnje Srbije. Mutimira je nasledio njegov bratanac Petar, kao kum tada najmoćnijeg vladara na Balkanu (Simeona Velikog), ali nakon dve godine njemu Simeon oduzima vlast i predaje je Mutimirovom unuku Pavlu. Pavle gubi svoje povlastice sa pojavom Vizantinaca na Balkanskom poluostrvu. Novi knez (teritorije koja još uvek nije poznata kao Srbije) postaje Časlav (Vlastimirov praunuk) i njega zapravo postavlja bugarski kralj Simeon. Međutim, u bugarskim i vizantijskim ratovima, Časlav gubi život i time se gasi prva srpska vladarska dinastija.

Balkan je i dalje pretežno naseljen Slovenima, ali pod Vizantijskom vlašću i pod stalnim je udarima Mongola i Tatara. Posle pokušaja ustanka u Vizantiji, otpočinje proces helenizacije koji dovodi do krize, a mnogo kasnije i do propasti Vizantijskog carstva.
U XI veku kralj Zete (Bodin) vlast nad Raškom predaje Vukanu i Marku, a vlast nad Bosnom knezu Stefanu. Svi oni su se narednih godina bez prestanka borili protiv Vizantije. Vukana na vlasti smenjuje njegov bratanac Uroš, čiji se sinovi Uroš II i Desa kasnije bore oko vlasti. U tu borbu se meša i vizantijski kralj Manojlo I Komnin, koji vlast nad Raškom predaje županu Tihomiru.

Protiv Tihomira će se kasnije pobuniti njegov najmlađi brat Stefan Nemanja, koji će kada dođe na vlast svu svoju ostalu braću proterati iz zemlje. Tako počinje priča o dinastiji Nemanjića, koja nam je manje-više svima poznata. Iako se narod na toj teritoriji zove Srbima, teritorija još uvek nosi ime Raška.

Zvanično ime Srbija ima veze sa Nemanjićima, ali se javlja tek kasnije. Stefan Uroš IV Dušan, poznatiji kao Dušan Silni, a sin raškog kralja Stefana Uroša III ( Dečanskog), je sebe 1346. godine proglasio carem svih Srba i Grka. Do vlasti je došao tek kada je vojnim pučem zbacio svog oca sa vlasti i zarobio ga. Kako je svojoj tituli (kralj Raške) dodao i carsku titulu, trebalo je da mu papa ili carigradski patrijarh odobre tu titulu. Kako su oni to odbijali, Dušan Silni je srpsku crkvu uzdigao na nivo patrijaršije kako bi mogao sebi da okruni titulu cara. Upravo zbog te titule „car svih Srba i Grka“, za Rašku se postepeno prihvata naziv „Zemlja Srba i Grka“, kasnije „Zemlja Srba“ i sasvim spontano prelazi u naziv koji se i danas koristi – Srbija.

O kralju-caru Dušanu Silnom u našoj istoriji ima malo poznatih podataka, jer je još od najranijeg detinjstva bio poznat kao nasilnik, te su podaci namerno gubljeni. On je jedini od Nemanjića koga crkva nije priznala za sveca. U istorijskim udžbenicima se takođe vrlo retko pominje, skoro nikada.

Vaša reklama u ovom članku?
Sponzorišite ovaj članak sa reklamom ka vašem sajtu, poslu, ponudi.. Budite brži od vaše konkurencije. Kliknite ovde za više informacija

Zabrana kopiranja članka

Ceo sadržaj ovog članka je vlasništvo sajta Kakopedija.com i autora, ukoliko nije drugačije napisano. Njegovo preuzimanje je uslovljeno Creative Commons 3.0 licencom. Svako kopiranje i korišćenje materijala bez navođenja autora i linka ka izvoru, ili korišćenje u komercijalne svrhe smatra se kršenjem autorskih prava i podleže zakonskim sankcijama.

Em

Avatar photo
Pišem. Čitam. Pričam. Mislim. Uvek učim. Stvaram. Volim. Dipl.Ing.Informatike, usmerenje programiranje i projektovanje

SLIČNO

Kako bolje komunicirati

I pored toga što ljudi komuniciraju svakodnevno i na različite načine,i pored toga što je …

6 komentari

  1. Avatar photo

    Poštovani Zoja,

    Stvarno nema potrebe za takvim tonom i obraćanjem. Kao što je autor teksta, Emina, napisala, ukoliko imate svoj stav i mišljenje u vezi ove teme slobodni ste da napišete to na istom ovom sajtu u svojoj izvedbi.

    Obzirom da ste istoričar, onda biste sigurno morali znati i da su na ovakva pitanja moguće razne verzije odgovora i tumačenja.

    Zamolio bih Vas da ubuduće vodite računa o svojim komentarima, ili ću biti prinudjen da ih ne odobrim.

  2. Avatar photo

    meni se za razliku od istoričara,koji kritikuje autorku,tekst veoma dopao,konačno sam naišla na interpretaciju tekstova koja je meni logična,al,ko sam ja pored ovolikih veličina da komentarišem.tekst je zanimljiv,tera me da više istražujem i meni najbitnije nije školska verzija.sve pohvale autorki,i za tekst i za obračun sa istoričarem,jer istorija nije stabilna i čvrsta nauka kako mnogi tvrde,već se stalno nešto novo otkriva,što dovodi u pitanje raniju verziju,koju smo u školi,na žalost morali da učimo napamet.Molim Kakopediju da ne briše komentare,poučni su,možda i više od teksta.

  3. Hvala za interesan članak i kad „istorik“ Zoja neprihvata da je dobar. Sto ja znam iz istorije Srbije je, da na početku se svuda govorilo samo o kraljovstvu Zeta i Raška, samo kasnije neakada okolo bitke na Kosovskom polji u 14.veku se prvi put pise o Srpsku/Srbiji , vec ne vise o kraljosvtve Raška.
    Druga stvar. sam znatiželjan što je etimigoločko podrijetlo riječa „Srb“ i kod ovoga posle „Srbija“. Logično mene napada da je to kod riječa „srp“. Prve slavenske kmeni se vec živili sa poljoprivredom, nebili putujuci nomadi kao hunji, avari i sotale azijske nacije koje pitovali skupa sa svima stadama ale koristili svako ljeto srpe da saberu žetvu i kod ovoga posle ostale susedske nacije i oni sebe pocali zovati Srbi. Srp >>> SRPsko >> SRbija
    Zvuči vjerovatno. Ima neko bolju teoriju? Šta pravi istoričar Zoja? ;-)

  4. vladimir midanović

    srbija do tokija :)

  5. Avatar photo

    ma Vlado,kako počeli,pre će biti SRBIJA POD KRUŠKU,a srbi svuda po svetu,ko radnička klasa za male pare(robovi pod kreditima),mrzim kapitalizam dok ne postanem kapitalista,a biću jednom…

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *