Svaka država tokom godine obavi brojne transakcije u razmeni sa drugim zemljama, tako da je neophodno da se sve te transakcije i klasifikuju. Platni bilans jedne zemlje se definiše kao sistematski pregled svih transakcija koje jedna zemlja obavlja sa drugim zemljama u toku jedne godine.
Kako se definiše platni bilans
- Platni bilans pokazuje tokove dobara, usluga i kapitala između posmatrane zemlje i ostatka sveta. Podaci platnog bilansa ukazuju na efekte međunarodne razmene sa inostranstvom. Na osnovu tih podataka dobijaju se informacije o bitnim ekonomskim pokazateljima zemlje, a na osnovu kojih se donose određene mere kao i promene u privrednom sistemu.
- Platni bilans se vodi po knjigovodstvenom principu, ima dugovne i potražne stavke.
- Ukoliko je zbir vrednosti izvoza robe i usluga, dohotka od investicija u inostranstvu manja od zbira uvoza roba i usluga, odliva dohotka po osnovu inostranih investicija, zemlja ima deficit platnog bilansa. U suprotnom slučaju ima suficit.
- Transakcije koje su obuhvaćene platnim bilansom mogu se podeliti na: tekuće transakcije i kapitalne transakcije.
- Tekuće transakcije obuhvataju sva plaćanja koja se tiču uvoza i izvoza dobara i usluga. Uvoz i izvoz zemlje predstavlja najveću stavku platnog bilansa. U poslednje vreme sve veći značaj imaju izvoz i uvoz usluga, na primer osiguranje, prevoz, finansijske i druge usluge.
- Kapitalne transakcije mogu biti dugoročne i kratkoročne.
- Dugoročne kapitalne transakcije podrazumevaju kupovinu i prodaju imovine sa periodom otplate dužim od godinu dana. Kao na primer strane direkte investicije, kupovina inostranih kompanija, osnivanje filijala u inostranstvu, uzimanje ili davaje zajmova.
- Kratkoročne kapitalne transakcije obuhvataju promet imovine sa periodom otplate kraćim od godinu dana, kao i transakcije na bankarskim računima.
- Platni bilans svake zemlje mora imati saldo nula, zato što je račun platnog bilansa zasnovan da principima dvojnog kniigovodstva. To znači da svaka dugovna stavka u platnom bilansu treba da bude pokrivena potražnom stavkom.
- Deficit ili suficit u bilansu povlači sa sobom promene u rezervama i službenoj imovini zemlje. U slučaju suficita zemlja akumulira neto devizne rezerve, a u slučaju deficita pokriva se iz deviznih rezervi ili pozajmicama iz inostranstva.
- Svaka zemlja teži ravnoteži bilansa tekućih transakcija, jer će na taj način uspostaviti ravnotežu u bilansu kapitalnih transakcija. To znači da zemlja treba da troši onoliko kolko proizvodi, da investira onoliko koliko je akumulirala, da koristi onoliko kredita koliko je odobrila mada je u praksi to veoma teško.