Pravila lepog ponašanja aka maniri nastali su iz potrebe da ljudi u međusobnim odnosima, u svakodnevnom životu osete skladnost i lepotu tih odnosa. Ona su odabirana vekovima, menjana i dopunjivana. Poznavanje istih omogućuje svakom da se lakše, sigurnije i sa više samopouzdanja kreće u društvu. Ako se krećete u kulturnim vodama, posećujete pozorišta a ponašate se bahato, nepristojno kako ne dolikuje jednom gospodinu onda bolje ostanite kod kuće. Ali ako ne želite onda bar pokušajte sa sledećim savetima.
Bonton u pozorištu
- Odlazeći u pozorište moramo se kao prvo obući prikladno, svečano, naročito ako je u pitanju premijera. Ali ni džins odeća nije nepristojna.
- Miris koji želimo da stavimo ne sme biti prenaglašen i jak, da ne bi smetao gledaocima oko nas.
- Veliki šeširi jesu svečani, ali ako smo ih već stavili na glavu za vreme predstave najbolje da ih odložimo sa strane, jer ćemo u suprotnom izazvati proteste i primedbe gledalaca iza nas.
- U pozorište moramo stići na vreme, pre početka predstave. Ako zakasnimo naićićemo na zatvorena vrata. Kada predstava počne, posetioci se više ne puštaju u salu, jer bi time gledaoce kao i glumce uznemirili svojim dolaskom. Ako smo već zakasnili, ne smemo galamiti već sačekati da se završi prvi čin i ući za vreme pauze.
- U pozorištu je obavezno ostaviti kapute i mantile u garderobi. Ako je muškarac u društvu žene on preuzima obavezu oko garderobe.
- Ako nam je komad koji gledamo nepoznat korisno je uzeti program koji prodaju u foajeu pozorišta.
- Ako imamo mesta u loži, žene sede u prvim redovima, a muškarci iza njih.
- Za vreme trajanja predstave treba da vlada potpuna tišina, svako šaputanje, grickanje šuškanje treba izbegavati.
- Glumcima odajemo priznanje da su bili dobri tako što im aplaudiramo. I to na kraju teksta ili scene.