Posledice klimatskih promena za koje je kriv samo čovek, trpe sva živa bića na planeti, ali su reakcije biljaka posebno važne jer su one glavni regulatori globalne klime kao kamen temeljac kruženja ugljen-dioksida.
Teško je precizno predvideti sve posledice za ekosistem planete, ali je realno pretpostaviti da će posledice globalnog zagrevanja biti pogubne za mnoge biljne vrste.
Najviše će stradati one izolovane kao što su arktičke, alpske i islandske koje „nemaju gde da odu“ kao i primorske biljke koje će biti potopljene zbog podizanja nivoa mora.
Najgori scenario se ostvaruje:
U zelenom svetu planete posebno mesto zauzimaju šume. One deluju kao skladišta ugljendioksida i tako pomažu da se umanji štetno dejstvo emisije ugljendioksida.
U tome prednjače tropske šume Amazonije koje su zbog toga dobile premoćan naziv – pluća planete.
One su najveće na svetu i iz njih je dolazilo najviše kiseonika. U eri globalnog zagrevanja, ovaj prirodni vazdušni filter je proglašen jednom od šest najugroženijih tačaka na Zemlji. Amazonska džungla apsorbuje značajne količine ugljen-dioksida i ako ona postane savana, ili čak samo obična šuma, to će izazvati katastrofalno ubrzanje globalnog zagrevanja.
Dve suše koje su je pogodile u proteklih pet godina učinile su da Amazonija od najveće oaze kiseonika na svetu i sama postane rezervoar otrovnih materija. Tako se ljudski rod našao u beznadežnoj situaciji – štetni gasovi su uzrok suše, a onda uginulo drveće vodi ka emisiji novih gasova, zbog čega ponovo dolaze suše. I tako u krug!
Istina, povećanje temperature i promena vremenskih prilika samo po sebi neće dovesti do potpunog uništenja prašume. Međutim, i česte suše i požari su već ozbiljna pretnja, a prema nekim naučnicima, u dvadeset prvom veku bi se mogao desiti najgori scenario – nestanak šuma u istočnoj Amazoniji.