Klikeri su kuglice različitih veličina i materijala. Mali je broj dece, pogotovo dečaka, koji se nikada nisu igrali sa klikerima. Smatra se da je ova igra nastala još u kamenom dobu kada su ljudi otkrili da okrugli kamičak može da se kotrlja.
Kako se prave klikeri
Ostaci raznog stakla se tope u velikim pećima a zatim se tako dobijeno, istopljeno staklo, sipa u dve polovine kalupa od uglačanog metala. Pre spajanja polovina često se umeću i raznobojna perca od plastike pa su po tome i nazvani „troperci“, „četvoroperci“, „šestoperci“ itd. Nakon što staklo očvrsne, kalup se rastavlja i dobijaju se dve polulopte. Deca ih dele po veličini na male, normalne i džombe. Klikeri se mogu praviti i od drugih materijala: albastera, mermera, ilovače i oniksa.
U Rimu i Egiptu igra klikerima aktuelna je jos pre početka nove ere, dok u Evropu dolazi u srednjem veku. Pravila ove igre smišljaju sama deca, pa zbog toga ne postoji jedno ustaljeno pravilo klikeranja. U Kini se klikeri igraju nogama, dok deca iz naše zemlje primenjuju severnoamerički sistem. Igra se u polju koje je jasno određeno, na čijem se centru nalazi rupa u koju se klikeri ubacuju. Postoje 2 vrste klikera, pomoću jednih se gađaju drugi klikeri a drugi služe kao meta, odnosno oni koji treba da završe u rupi.