Kako izgledaju galaksije

Svemir u kome živimo pleni kako svojom veličinom, tako i raznovrsnošću svojih tvorevina, kao što su crne rupe, pulsari, nebule, neutronske zvezde i sl.
Sva njegova sadržina organizovna je na nekoliko nivoa. Prvi i osnovni nivo organizacije svekolike materije u Univerumu jesu galaksije. One dalje formiraju jata i superjata, koja čine osnovnu strukturu našega Svemira.

galaksija

Kako izgledaju galaksije

Galaksiju možemo definisati kao skup zvezda, kosmičkih gasova i prašine, koji se na okupu drži zajedničkom gravitacijom, rotira oko zajedničke ose i poseduje zajedničko magnetno polje.
U Svemiru se nalazi na stotine milijardi galaksija, a svaka od njih sadrži isto toliko zvezda.

Model po kome se čitav Svemir sastojao samo iz jedne galaksije, čiji su okviri sadržali sva nebeska tela, bio je opšteprihvaćen početkom 20. veka. Ovo mišljenje promenio je američki astronom Edvin Habl, koji je 1924. objavio rezultate svojih dugogodišnjih posmatranja i proučavanja cefeida, posebne vrste promenljivih zvezda. Na osnovu posmatranja, koja je izvodio u opsrevatoriji Maunt Vilson, Habl je proračunima došao do potvrde da je naša galaksija samo jedna od mnogobrojnih u prostranom Univerzumu. Habl je takodje utvrdio da se Svemir neprestano širi, što je potrlo još jednu do tada popularnu ideju o stacionarnoj prirodi Kosmosa.

Habl je takođe uočio različite varijacije u izgledu samih galaksija, što mu je poslužilo za formiranje, po njemu nazvane, Hablove klasifikacije, objavljene 1925. godine.

Prema Hablovoj klasifikaciji sve galaksije se na osnovu njihovog izgleda i karakterističnih procesa koji se unutar njih odvijaju mogu razvrstati u četiri grupe, a to su: loptaste, eliptične, spiralne i nepravilne.

Zajednička karakteristika svih ovih tipova jeste postojanje središnjeg dela (nukleusa), koji svojom gravitacijom drži svu materiju galaksije na okupu, a čini ga veliki broj zvezda na izuzetno malom prostoru.

Loptaste galaksije imaju karakterističan sferni oblik, sa nukleusom duboko unutar galakticke materije. Spiralne galaksije imaju središnje ispupčenje zvezda, dok su ostale raspoređene u spiralnim krakovima. Kod eliptičnih galaksija imamo isti slučaj, samo što su zvezde oko nukleusa raspoređene diskoliko. Spiralne su galaksije najvećeg sjaja, čije krake čine relativno mlade zvezde, dok su bliže nukleusu raspoređene one starije. Nepravilne galaksije nemaju nikakav određen oblik. One obiluju međuzvedzanom materijom, što ih čini mnogo manje sjajnim od spiralnih i eliptičnih.
Najveći procenat galaksija u Univerzumu su spiralne i eliptične.

Sve se galaksije nalaze u skupovima, koji ujedinjuju veliki broj bliskih galaksija. Naša galaksija pripada mesnoj (lokalnoj) grupi koja broji 25 članica. Najveća među njima jeste upravo naša susedna galaksija Andromeda (a slici). Odmah iza nje, po veličini je naš Mlečni put. Naša lokalna grupa deo je mnogo šire celine poznate kao Mesni superskup sa centrom u sazvežđu Devica. Ovaj superskup broji 35.000 galaksija.

Mnoge galaksije emituju jake radio-signale koji se na Zemlji mogu registrovati radio-teleskopima. Izvori ovog zračenja su crne rupe, za koje se sada veruje da se nalaze u sredistu svake galaksije. Upravo su one te koje razvijaju gravitaciju koja zadrzava materijal galaksije na okupu. Ovakve galaksije, koje emituju radio talase nazivaju se aktivne. Među aktivne galaksije spadaju i kvazari, ili kvazi stelarni objekti. Ovo su prve galaksije koje su nastale u Svemiru.

Često se dešava da se dve bliske galaksije, usled uzajamnog gravitacionog privnačenja, sudare. Sudar dve galaksije neće dovesti do haosa, naprotiv, iz njega će se izroditi nova, sada veća galaksija, čiji će nukleus biti sačinjen od jezgara prvobitnih galaksija.

Dovoljno masivne galaksije mogu posedovati i satelite. Satelitske galaksije su znatno manje od one za koju su vezane gravitacijom. Ovakva galaksija može imati jednu, dve ili više satelitskih galaksija.

Mlečni put

Naše Sunce, kao i ostale zvezde koje možemo videti na noćnom nebu, pripadaju istom, velikom skupu zvezda koje nazivamo naša galaksija ili Mlečni put, u narodu poznata i kao Kumova slama.
U tamnim noćima Mečni put liči na zamagljenu stazu koja vijuga preko neba. Ova maglovita svetlost potiče od mnogobrojnih zvezda naše galaksije.

Kada bismo mogli da odemo dovoljno daleko u Svemir videli bismo da je naša galaksija spiralnog oblika, sa gustim središnjim delom i obodnim vijugavim kracima. Između zvezda nalaze se džinovski oblaci gasa i prašine; neki od njih svetle, odbijajući svetlost obližnjih zvezda, dok su drugi tamni.

Naša galaksija spada u spiralni tip, prečnika oko 100.000 svetlosnih godina (rastojanje koje svetlost pređe za godinu dana, putujuć brzinom od 300.000 km/s; približno 9.4 milijardi kilometara). Naš je Sunčev sistem smešten u jednom od krakova, na rastojanju 30.000 svetlosnih godina od središta galaksije. Nukleus naše galaksije sa Zemlje ne vidimo zato što nam pogled na njega zaklanjaju mnogobrojni oblaci međuzvezdane prašine koji sprečavaju svetlost da dopre do naših očiju.

Naša galaksija ima i dve satelitske galaksije, a to su Mali i Veliki Magelanov oblak, koje orbitiraju oko nje na udaljenosti od oko 160.000 svetlosnih godina. Ove dve patuljaste galaksije, nepravilnog tipa moguće je videti sa južne hemisfere, na vedrom noćnom nebu i golim okom.

Posle Magelanovih oblaka, najbliža galaksija nam je Andromeda. Udaljena oko 2,2 miliona svetlosnih godina, Andromeda je galaksija elipsoidnog tipa oko koje orbitira četiri manje, galaksije sateliti.

Zbog delovanja gravitacionog privlačenja između naše galaksije i Andromede, naučnici predviđaju da će do njihovog sudara neminovno doči, ali će se taj scenario odigrati tek za nekih 4 milijarde godina.

Sunčev se sistem, zajedno sa ostatkom materije u galaksiji, okrece oko zajedničke ose, koja prolazi kroz njeno središte. Brzina rotacije galaksije iznosi 250km/s, usled čega je njoj za jedan obrt potrebno približno 220 miliona godina. Ovaj vremenski period, potreban našoj galaksiji da napravi jedan obrat oko svoje ose, naziva se Galaktička godina.
Tako da, dok udobno smešteni u svoju fotelju čitatate ove redove, imajte na umu da vi nikako ne mirujete. Vi zajedno sa vašom stolicom i računarom, sada učestvujete u najmanje tri kretanja. Zajedno sa tlom na kojem stojite, krećete se brzinom od oko 1600 km/s, što je brzina Zemljine rotacije. Zatim, se zajedno sa svim živim i neživim na ovoj planeti krećete oko Sunca, brzinom od približno 30 km/s. I na kraju, ceo se naš zvezdani sistem neprekidno vrti na galaktičkoj vrtešci, jureći brzinom od 250 km/s kroz kosmički prostor. Nikada ne mirujemo.

Vaša reklama u ovom članku?
Sponzorišite ovaj članak sa reklamom ka vašem sajtu, poslu, ponudi.. Budite brži od vaše konkurencije. Kliknite ovde za više informacija

Zabrana kopiranja članka

Ceo sadržaj ovog članka je vlasništvo sajta Kakopedija.com i autora, ukoliko nije drugačije napisano. Njegovo preuzimanje je uslovljeno Creative Commons 3.0 licencom. Svako kopiranje i korišćenje materijala bez navođenja autora i linka ka izvoru, ili korišćenje u komercijalne svrhe smatra se kršenjem autorskih prava i podleže zakonskim sankcijama.

Daliborka Pitulic

Avatar photo

SLIČNO

master rad

Kako odbraniti master rad

Odbrana diplomskog master rada predstavlja svečani čin za kandidata i značajni datum u njegovom životu. …

5 komentari

  1. Avatar photo

    Galaksije su fenomenalne za oči.Te boje prosto očaravaju i odmaraju naš um!Hvala majki Prirodi što je sve ovo napravila!

  2. Avatar photo

    sviđa mi se,napiši još,ja nemam vremena da ponovo čitam sve što me interesuje,kad sam išla u školu,gutala sam sve o galaksijama,zvezdama,gravitaciji.Divan tekst,samo napred

  3. Poštovani. Kada koristite podatke i te podatke objavite, treba da vodite računa da ne pišete gluposti… Napisali ste: „(rastojanje koje svetlost pređe za godinu dana, putujuć brzinom od 300.000 km/s; približno 9.4 milijardi kilometara)“
    Gospodo… 300.000 km x 3600 (ovoliko sekundi imate u satu) x 24 (to vam je za jedan dan: 25.920.000.000), ovo još pomnožite sa 365 i dobićete: 9.460.800.000.000… Ako se ja malo razumem u matematiku ovo je: PRIBLIŽNO 1000 MILIJARDI x 9,4…

  4. Ako već niste objavili moj komentar, barem ste mogli da ispravite „VAŠU“ kardinalnu grešku… Po vama je ovo tačno ??? „Naša galaksija spada u spiralni tip, prečnika oko 100.000 svetlosnih godina (rastojanje koje svetlost pređe za godinu dana, putujuć brzinom od 300.000 km/s; približno 9.4 milijardi kilometara).“ Biće da je ova vaša brojka HILJADU PUTA VEĆA, ZNAČI: 9,4-HILJADA MILIJARDI…

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *