Zvuci nastaju treperenjem zvučnog izvora. To treperenje se prenosi na susedne čestice vazduha, počinju i one da trepere i da prenose na sledeće česice itd, i onda dolazi do treperenja svih čestica u vazduhu, pa tako nastaju zvučni talasi. Naše uvo, putem kojeg primamo zvučne talase sastoji se od spoljašnjeg, srednjeg i unutrašnjeg uva. Evo kako registrujemo zvuk…
Kako čujemo?
1) Spoljašnje uvo prvo lokalizuje, skuplja i sprovodi zvuke iz spoljašnjeg sveta. Spoljašenje uvo se sastoji od ušne školjke i ušnog kanala i taj kanal služi da pojača one tonove zvuka koji olakšavaju razumevanje govora.U zidovima ušnog kanala nalaze se žlezde koje (između ostalog) održavaju vlažnost bubne opne-fleksibilne membrane koja vibrira u dodiru sa zvučnim talasima.
2) Srednje uvo je vazduhom ispunjen prostor iza bubne opne u kome se nalaze 3 male koščice- čekić, nakovanj i uzengija. Kada zvuk prouzrukuje vibriranje bubne opne lanac tih koščica počne takođe da vibrira pojačavajući zvučne vibracije i prenosi ih u tečnosti unutrašnjeg uva.
3) Unutrašnje uvo u sebi sadrži sistem cevi koje su ispunjene vodnjikavom tečnošću, i te mikrospski male komponente imaju dejstvo mikrofona.Kako zvučni talasi dolaze do unutrašnjeg uva tako ta tečnost počinje da se pomera i da istovremeno pokreće sičušne ćelije u obliku dlačice-to su nervna vlakna koja zapravo najviše određuju da li nam zvuk prija ili ne. Tako se zvučni talasi preko vibracija i ćelija prevode u poruku, tj. u električne imulpse koji se auditornim nervom sprovode do mozga.