Kako funkcioniše struja?

Struja funkcioniše koristeći tri vrste sile:
1. volte (električni napon)
2. ampere
3. ome (električni / omski otpor)

Ove tri sile funkcionišu kao celina unutar datog električnog kola da bi omogućile slobodan protok struje od jednog mesto do drugog.
Struja
Struja i proces prenosa struje počinje kada se elektroni jednog atoma pokrenu i počnu da kreću i stvaraju ono što mi nazivamo „struja“. Različiti predmeti mogu biti bolji ili lošiji provodnici struje u zavisnosti od ove aktivnosti atoma. Ako se atom čvrsto drži svojih elektrona (što podrazumeva da su elektroni zaista blizu jezgra ili nukleusa), onda takav atom neće dobro sprovoditi protok elektriciteta kao atom koji svoje elektrone drži daleko od jezgra.

To je razlog zašto su pojedini materijali (metali kao šo su srebro, zlato i aluminijum) dobri provodnici struje. Oni su sačinjeni od ovakvih vrsta atoma koji drže elektrone dalje od jezgra. Kada govorimo o materijalima koji nisu dobri provodnici struje, mislimo na staklo, plastiku, pa čak i vazduh. Ove stvari i pojmovi se nazivaju „izolatori“, a sastav njihovih atoma sprečava protok elekrične struje.

Električni napon i strujna kola
Sada kada smo shvatili kako struja funkcioniše na molekularnom nivou, pogledajmo fizički proces stvaranja električne struje. Elektronima, iako su mali, potrebna je neka vrsta snage koja će ih pokretati, upravo kao što je kamen potrebno gurnuti da bi se skotrljao niz brdo. Sila koja pokreće elektrone u struju naziva se elektromotorna sila ili „EMS“. Termin za koji ste možda čuli da opisuje „EMS“ je električni napon.

Električni napon se prenosi kroz strujno kolo. Razmena električne energije se stvara na električnom izvoru, nečemu što se zove punjenje, i najmanje dve žice koje nose struju između izvora električne energije i električnog punjenja. Zamislite da je naš električni izvor baterija, a električno „punjenje“ je sijalica na zavrnuta na stonoj lampi.

Svi električni izvori imaju pozitivnu i negativnu klemu. Negativna klema je deo strujnog kola koji se koristi za guranje elektrona kroz električno kolo. Žica koja polazi od negativne kleme je priključena na punjenje (u našem primeru sijalicu), a potom ta ista žica povezuje pujenje sa pozitivnom klemom priključenom na izvor. Količina sile koju primenjuje električni izvor je ono što određuje količinu električnog napona koji prolazi kroz električno kolo. Reč „amper“ odnosi se na količinu elektrona koji se kreću kroz strujno kolo. „Amperaža“ je mera za električnu struju.

Otpor
Poslednji aspekt električne struje koji treba da shvatite naziva se „otpor“. Zamislite vodu koja protiče kroz cev. Što je veća cev, to je vodi lakše da se kroz nju kreće. Proticanje miliona litara vode kroz baštensko crevo trajalo bi mnogo duže nego isticanje iste količine vode kroz kanal.

Kada električna struja dođe do dela strujnog kola koji se naziva „punjenje“ (kao što je naša sijalica), jedao deo punjenja preuzima istu količinu struje. Kod električne sijalice, mala vlaknasta žica unutar sijalice postaje isto toliko nabijena strujom koliko i žica koja prenosi struju.

Kada električna struja protiče kroz vlakno u sijalici, elektroni atoma struje postanu veoma zbijeni jer se kreću kroz mali prostor – kao voda koja se nagomilava iza brane. Upravo kao što mali prostor rezervoara brane zadržava vodu, mali prostor unutar vlakna veoma povećava energiju elektrona. Ovo nagomilavanje energije je upravo ono što čini da sijalica svetli.

I eto! Tako se stvara struja.

Izvor: How Does Electricity Work

Vaša reklama u ovom članku?
Sponzorišite ovaj članak sa reklamom ka vašem sajtu, poslu, ponudi.. Budite brži od vaše konkurencije. Kliknite ovde za više informacija

Zabrana kopiranja članka

Ceo sadržaj ovog članka je vlasništvo sajta Kakopedija.com i autora, ukoliko nije drugačije napisano. Njegovo preuzimanje je uslovljeno Creative Commons 3.0 licencom. Svako kopiranje i korišćenje materijala bez navođenja autora i linka ka izvoru, ili korišćenje u komercijalne svrhe smatra se kršenjem autorskih prava i podleže zakonskim sankcijama.

Goran Krstović

Avatar photo
Za mene kažu da sam samouk. Obožavam kućne majstorije i sve što je potrebno napraviti po principu Uradi sam, pa mi se zato ovaj sajt jako dopada.

SLIČNO

master rad

Kako odbraniti master rad

Odbrana diplomskog master rada predstavlja svečani čin za kandidata i značajni datum u njegovom životu. …

Jedan komentar

  1. Izgleda mi da si se potrudio, ali članak ima nekoliko ozbiljnih grešaka. Sa krajnje pozitivnom namerom ti ukazujem na njih.
    1. Volti, amperi i omi su jedinice napona, jačine el. struje i el.otpornosti. Ni ono što oni označavaju ni oni sami nisu sila.
    2. Struja počinje kada postoji usmereno kretanje elektrona, oni se sve vreme kreću, ali haotično. Da bi se postiglo usmereno kretanje, u provodniku mora postojati električno polje.
    3. Atomi imaju slobodne elektrone i upravo oni su nosioci struje. Oni nikako nemaju, kako ti kažeš elektrone koje drže blizu ili daleko od jezgra. Metali su dobri provodnici zato što imaju mnogo slobodnih elektrona, a provodnici imaju malo, ali takodje imaju, suprotno onome što si ti rekao.
    4. Amper je jedinica jačine električne struje, ne količine naelektrisanja.
    Nadam se da ćeš ispraviti, jer neko bi mogao ovaj članak da koristi kao izvor svoga znanja.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *