Sastavi su čest pojam tokom osnovnog i srednjeg školovanja. A budimo iskreni, mali procenat dece se raduje ovom zadatku i sa uživanjem ga izvršava. Možda je razlog taj što ne znate kako da napišete dobar sastav, a niste ni svesni koliko je to zapravo jednostavno. Potrebno je samo malo posvećenosti i inspiracija nezaustavno nadolazi…
Kako napisati sastav
- Najpre moraš shvatiti suštinu dela o kome treba da pišeš. Treba da iz gomile rečenica zakljušiš jednu jednostavnu stvar. Šta nam delo poručuje? Da li priča o ljubavi (o kakvoj ljubavi), da li priča o ratu (o kom ratu, zašto je došlo do njega), da li priča o smislu života (kako ga živimo a kako zapravo treba da ga živimo), da li priča o društvu, o prolaznosti ili nečemu što traje čitav život itd.
- Uvod o zaključak – treba da budu kratki ali efektni. U većem broju slučajeva upravo oni utiču na ocenu. Trebalo bi da budu ispisani u 2-4 rečenice i da one nisu dugačke. Izbegavaj duge rečenice kroz čitav sastav, često zamaraju, ne govore ništa a i ti se sam/a zapetljaš i na kraju zaboraviš šta si ustvari hteo/la da kažeš. U uvodu pišeš uopšteno o smislu dela, ne o temi koja se traži, a u zaključku – kao što sam naziv kaže, iznosisš svoje krajnje mišljenje o temi o kojoj si pisao/la.
- Razrada – Najobimniji deo sastava. Već u prvoj rečenici “obaveštavaš” čitaoca o čemu pišeš. Ne treba da prepričavaš delo, to nije poenta sastava! Poenta je da kroz razradu čitalac shvati o čemu govori delo ali većinom treba da bude tvoje mišljenje o njemu. Dakle, pišes svoje vidjenje, razumevanje ili neslaganje sa piscem, poistovećuješ se sa likovima, sa situacijom. Pokušaj sebe da staviš na njihovo mesto i razmišljaj zašto je neko odreagovao kako jeste, zašto je to nešto moralo da se desi, kako bi se ti na mestu tog lika ponašao a zatim zapiši.
- Možeš da opišeš neku situaciju u kratkim crtama, a zatim daješ svoje kritike. Tvoja kritika može biti objašnjena kroz neki citat. U redu je da iskoristiš jedan DO dva citata kroz čitav sastav i trudi se da oni ne budu dugački ( Grešite ako mislite da će citat od 4-5 redova da “skrati sastav”, može samo da ga ucini nedovršenim.)
- Dužina sastava – Sastav ne treba da bude ni prekratak ni predugačak. Idealna dužina sastava je strana – strana i po A4 formata/ dve strane A3 formata. To je sasvim dovoljno prostora da se obuhvati sve ono što je bitno. Profesori više cene kratke sastave u kojima je „puno toga“ rečeno, tj. „zahvaćena“ je suština teme, nego one duže koji nama kao čitaocu ne govore nista.
Vaša reklama u ovom članku?
Sponzorišite ovaj članak sa reklamom ka vašem sajtu, poslu, ponudi.. Budite brži od vaše konkurencije. Kliknite ovde za više informacijaSaveti
- Izbegavaj da počinješ rečenice sa veznicima.
- Moraš razumeti citat koji si iskoristio i objasniti zašto si baš njega upotrebio.
- Razrada bi trebala da bude duga približno kao 4 uvoda, ali nije pravilo.
Zaista dobro objasnjeno. Licno bih dodala jos i to da, za bolji umetnicki dojam, treba se bazirati na aoristu i koristiti sto vise prideva.
Potpuno se slažem s tim da sastav ne treba biti ni previše dugačak, ni previše kratak. :) Moji sastavi nisu baš dugački, ali stalno dobijam petice na pismenim, a to je dokaz da je bitno šta pišemo, a ne koliko pišemo. Možemo da napišemo dosta gluposti, a možemo da napišemo i malo, ali da bude kako treba. :))
Tacno,nije bitan kvantitet vec kvalitet!Slazem se. :D
Suština pisanja sastava je da se piše iz srca, iskreno i rečenice će početi same od sebe da se ređaju. I