Kako napisati sastav na temu „Zona Zamfirova“

Naredni tekst sam davno napisala.
Danas ponovo čitam..
I dalje mislim da vredi.
Neko će se složiti sa mnom, neko ne.
Svakako pročitajte pripovetku.
zona-zamfirova

ZONA ZAMFIROVA

Čitajući ljubavnu priču o mladiću i devojci iz različitih socijalnih slojeva, shvatam da srce pobeđuje. Pobeđuje vreme, navike i uverenja, bori se sa svima. Osećanja, kada su prava i iskrena, nalaze put do sopstvenog zadovoljstva, pobeđuju materijalno. Srca, kada se zavole, suđena ili ne, jedno postaju, svojom vrlinom mire svet oko sebe.

Ništa o tome znala ne bih, jer malo je godina iza mene, da nisam pročitala pripovetku Stevana Sremca „Zona Zamfirova“. Zanimljiva pripovetka/roman koja ostavlja bez ružnog teksta, čitana u jednom dahu. Puna emocija, u meni je izazvala buru osećanja.

Naime, radi se o dvoje mladih koji su se i pored socijalnih razlika zavoleli. Materijalno bogatstvo ne bi bilo tako velika prepreka njihovoj sreći da se nije sve događalo krajem devetnaestog veka.

Zaljubljeni su živeli u Nišu. Mane je kujundžija, a Zona je Zamfirova ćerka. Dok je Mane bio mali zanatlija, dobar majstor, ali siromašan, Zona je bila iz bogate porodice, čorbadžijska ćerka. Momak se isticao po svojoj lepoti, igrom, pesmom i smehom, a Zona je bila Zamfirova najmlađa ćerka. Kao mala ničim nije pokazivala da će izrasti u lepoticu, ali kako su godine prolazile bivala je sve lepša. Sve njene sestre su se udale, a nju su tetke pazile više nego išta, jer je bila toliko lepa, a i poslednja devojka u kući.

Živeći u gradu koji je tek oslobođen od Turaka, Zona je često sa svojim tetkama šetala gradom izazivajući brojne uzdahe mladića, ali Mane je za njom patio. Pisao je i pevao pesme o toj prelepoj devojci, sanjao je i priželjkivao. Međutim, Zamfir je bio čorbadžija starog turskog shvatanja i nikada ne bi dozvolio da njegova ćerka bude supruga sitnog zanatlije. Želeo je da je uda za bogatog momka, momka koji će je još podići u očima naroda.
„Svaka ptica svome jatu leti.“

Manetu te razlike nisu ni najmanje prijale, zbog svega je duboko u sebi žalio. U kući je postajao zlovoljan, prgav, sve mu je smetalo. Njegova majka, shvativši koga on voli, uplašila se. Strepela je od mogućnosti da Mane oženi Zonu, jer je i ona bila žena zastarelih shvatanja, znala je da Mane Zoni ne može pružiti sve što je do tad imala, a navikla je na sva uživanja i zadovoljstva koja su bogatima bila pristupačna tada. Mada, Manetova tetka – Doka je bila energična žena, ne mareći za staleže, nije je mnogo doticalo to što potiče iz siromašne porodice. Njeno sopstveno mišljenje o životu je da „Čorbadžijsko nije do veka“.
Zonin otac, ne želeći da se njegova ćerka uda za mladog kujundžiju, nudi mladiću novac kako bi njegova namera bila ostvarena. Videvši da momak ne želi materijalno bogatstvo, počinje da se služi uvredama i ponižavanjem, sve u cilju da Zona ne bude isprošena. Tako Mane dobija naziv „Kuče u čakšire“. Kao i svaki drugi čovek, mladić je bio jako uvredjen i teško ranjen tom izrekom. Tada počinje da brani svoj ponos. Kao da je to bilo malo, njegov očaj kulminira u susretu sa devojkom kad mu ona govori da nisu jedno za drugo. Ostao je besan, sam sa patnjom. Medjutim ponos mu ne dozvoljava da sve ostane na tome. Dogovara se sa tetkom i prijateljima da organizuju lažnu otmicu Zone. Svoj naum su izveli vešto, sve je bilo ubedljivo. Mladu odvode u nepoznatom pravcu. Po čaršiji se, već posle par sati, pričalo kako je Zona pobegulja, bila je osramoćena ovom igrom. Svaki Zamfirov pokušaj da skine ljagu sa imena svoje ćerke bio je promašaj, ljudi mu nisu verovali. Tako Zona više nije imala šanse da nadje bolju priliku za udaju, ostao joj je Mane.
Hadži Zamfir, videvši da mora napraviti kompromis, odlazi kod kujundžije u dućan s namerom da popravi muštiklu. Zapravo pravi razlog je nešto drugo, diskretno je Manetu ponudio svoju ćerku.

Tako je Mane zaprosio devojku za kojom mu je srce kucalo i Zona je dobila svoj najlepši lik – nikad lepša i srećnija, bila je zaljubljena. Pomirila su se dva sveta.

Kroz priču o ljubavi Zone i Maneta, veštim zapletima oslikan je užički temperament i oživljena atmosfera davno prohujalih vremena. Dolazimo u susret sa godinama o kojima smo samo slušali. Pratimo ljubav koja u to vreme nije bila moguća, ali je pobedila. Najviše mi se dopada to što ljubav pobeđuje. Idući u susret svima, ona preovlađuje. Tako uvek treba biti. Najjača ljubav je ona koja ne traje u dosluhu sa razumom, koja traje tek zato što je to ljubav, osećaj punoće u srcu koje preti da u prasku nestane, a ipak ostaje i deli osmehe oko sebe. Ljubav uvek boli manje od mržnje. Zato, uvek neka pobedi ono što je dobro, bez obzira na vreme, ljudska uverenja i navike, zakone i moral.
Ako je prava, opraštam joj sve.

Vaša reklama u ovom članku?
Sponzorišite ovaj članak sa reklamom ka vašem sajtu, poslu, ponudi.. Budite brži od vaše konkurencije. Kliknite ovde za više informacija

Zabrana kopiranja članka

Ceo sadržaj ovog članka je vlasništvo sajta Kakopedija.com i autora, ukoliko nije drugačije napisano. Njegovo preuzimanje je uslovljeno Creative Commons 3.0 licencom. Svako kopiranje i korišćenje materijala bez navođenja autora i linka ka izvoru, ili korišćenje u komercijalne svrhe smatra se kršenjem autorskih prava i podleže zakonskim sankcijama.

Snezana Milic

Avatar photo

SLIČNO

Svest o pesmi

Kako analizirati pesmu „Svest o pesmi“

Branko Miljković je mitska ličnost srpskog pesništva. Mitska zbog njegovog života, ali i misteriozne smrti. …

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *