Ostavljen na milost i nemilost Turcima, siromašni narod kroz pesmu i zvuke gusala izliva srdžbu uvređenih i šalje svog nepobedivog junaka da deli megdane od istoka do zapada, da kažnjava nasilnike, oslobađa roblje, da zastupa čovečnost i pravdu. Samo san o takvom junaku, silnom i nepobedivom, mogao je da održi narod uspravnih glava, koji uspeva da se nada i želi uprkos svim nedaćama i patnjama tog vremena.
Junak tolikih razmera i mogućnosti, gorostasne figure i snage, bio je niko drugi no Marko Kraljević.
Kako analizirati pesmu Marko pije uz ramazan vino
Marko Kraljević je bio glavni akter mnogih zastrašujućih podviga kod svih južnih Slovena i drugih balkanskih naroda. O njemu su ispevane mnoge pesme i pripovetke. Kao najveći junak svog vremena, bori se za nadmoćnost pravde, morala i poštenja. Imam utisak da Markovo junaštvo izvire iz duboke ljubavi prema osobi (ljudima) koja je u nevolji.
Marko Kraljević mnoge teške okršaje uzima kao lake zabave, kao igre. Često tera šegu sa svojim protivnicima, ne poštuje turske propise i veru, jer im ne pripada.
Pesma „Marko pije uz ramazan vino“ je živo svedočanstvo o neiscrpnoj snazi čoveka, o njegovoj nesalomljivoj otpornosti i veri u sebe.
U ovoj pesmi on je u rođačkom odnosu sa carem, kao posinak prema poočimu, kako se i nazivaju. Međutim, njihov odnos je duboko neprijateljski. Marko je predstavljen kao neko ko blati post, a time caru nanosi veliku štetu. Uspeva da dotera cara do duvara i car drhti od Kraljevićevog gneva. Time pokazuje da je spreman da bez kolebanja udari na čitavu vojsku, odnosno da se sam suprotstavi caru, istraje i pobedi. Spreman je da zagazi u najopasnije sukobe, čak i bez oružja, ali ume da bude junak i po svojoj mudrosti, sposobnosti da prevari neprijatelja. On je, dakle, bio sudija koji je uspevao da stigne svakog zločinca, nenadmašan junak pred čijim podvizima, snazi i mudrosti u prah su se pretvarale Turska vlast i nadmoćnost.
Umeo je da bude prek, plah i nagao kao retko ko, ali i lukav, strpljiv i oprezan. Markovo oružje nije bila samo njegova teška ruka, već i njegova velika pamet.
U tim vremenima naš narod se opredelio za borbu sanjajući o boljim danima. Iz njihovog ognjenog sna izrasla je gorostasna figura Marka Kraljevića. Kroz pesmu o njemu prestajali su da budu roblje, kretali su se slobodno širom rođene zemlje i čistili od uljeza i pljačkaša. Smeli su da se suprotstave i caru i božanstvu. Marka Kraljevića odlikuje visoka čovečnost. On je proizvod narodne neizmirljivosti sa ropstvom i usled toga postaje najizrazitija ličnost u našoj narodnoj poeziji.