Kako hrana utiče na život čoveka

Hrana je neophodna za život čoveka i svih živih bića, jer ima višestruki značaj i ulogu u obezbeđenju životnih funkcija. Hranu čine sve materije koje čovek unosi u organizam, u prerađenom i neprerađenom stanju, začini, boje i sve druge materije koje se dodaju radi poboljšanja ukusa, mirisa, izgleda, održivosti i obogaćivanja.

hrana

Kako hrana utiče na život čoveka

  1. Unošenjem hrane obezbeđuje se energija za održavanje života, energija potrebna za kretanje, mehanički rad, omogućava se telesna toplota, disanje, rad srca i ostalih organa. Ove funkcije omogućavaju sastojci hrane koji se nazivaju energetske materije (masti i ugljeni hidrati).
  2. Hranom se obezbeđuju i tzv. „zaštitne materije“(vitamini, mineralne soli), koje regulišu mnoge vitalne procese u organizmu. Kako nema nijedne namirnice koja sadrži apsolutno sve sastojke potrebne za obezbeđenje potrebnih funkcija, ishrana mora biti raznovrsna. Samo je raznovrsna ishrana pravilna ishrana i svi sastojci hrane moraju se naći u sastavu dnevnog obroka, i to u potrebnim količinama. Potrebe organizma za određenim sastojcima hrane u zavistnosti su od uzrasta, pola, vrste i težine obavljenog rada, a kod žena i od trudnoće i dojenja.
  3. Ishrana i potrebe organizma moraju biti u međusobnoj ravnoteži-energetska vrednost hrane mora da bude usklađena sa potrebama organizma. Deficitarnost u pogledu bilo kog od sastojka u ishrani, dovodi do nepravilnog rasta i razvoja, kao i poremećaja fizičkih i psihičkih funkcija organizma, a smanjuje se i otpornost prema bolestima, opada vitalna i radna sposobnost. I preterano unošenje hrane u organizam, koja nije u srazmeri sa potrebama, može biti štetno, jer se neiskorišćena energija nagomilava u vidu masti, što dovodi do gojaznosti. Do oštećenja zdravlja može doći i u slučajevima kada se za ishranu koristi zagađena hrana, najčešće mikroorganizmima, parazitima, hemijskim i radioaktivnim agensima. Ovakvi propusti često dovode do higijenske neispravnosti i nastajanja zaraznih i drugih bolesti i trovanja hemijskim i radioaktivnim agensima.

Kako je tekla ishrana ljudi kroz vekove

U svakodnevnoj ishrani ljudi koriste različitu hranu, Međutim, da bi se dobile današnje namirnice najrazličitijih vrsta , bilo je potrebno mnogo vremena, truda i znanja. Protekle su hiljade godina dok je covek otkrio sastav hrane i shvatio ulogu koju ona ima u pravilnom razvoju organizma, u održavanju njegovog zdravlja i radnih sposobnosti.

  1. Hrana i način čovekove ishrane menjali su se tokom vekova, kao što se menjao i celokupan život ljudi-njihov rad i alat, stanovanje i odevanje, njihov porodični život i slično. Pračovek je u pogledu ishrane bio potpuno prepušten slučaju, hranio se onim što je nalazio u prirodi i jeo samo sirovu hranu. Kasnije, kada je naučio da pali vatru, shvatio je da neka hrana postaje ukusnija ako se prethodno kuva ili peče.
  2. Posle prelaska na stočarstvo i obradu zemljišta, naši drevni preci su došli do većeg izbora hrane. Zbog oskudice u stočnoj hrani, tadašnji ljudi su bili prinuđeni da kolju stoku više nego što je to bilo potrebno. Pošto nisu umeli da sačuvaju meso za kasniju upotrebu, priličan deo te hrane im je propadao. To je navelo primitivnog čoveka da razmišlja i dođe do saznanja da se meso zaklanih životinja sušenjem može sačuvati za duže vreme.
  3. I pored toga što su u ishrani koristili mesto, naši preci su primetili da krajem zime i početkom proleća kod njih se pojavljuju znaci nekih oboljenja, čije uzroke nisu mogli da pronađu. Prošlo je mnogo godina dok ljudi nisu utvrdili da su ova oboljenja nastupila usled nedostatka nekih sastojka u hrani koji su potrebni ljudskom organizmu (kao što su vitamini). Posle pronalaska Amerike, a zahvaljujući razvoju pomorstva mnoge vrste povrća i voća prenesene su u Evropu (krompir, paradajz, boranija, kikiriki, orah i drugo).
  4. Početkom 19.veka prvi put se pojavljuje konzervisana hrana, koja se prodaje u hermetički zatvorenim limenim kutijama. Kraj ovog veka donosi još jedno značajno otkriće – mašinsko mlevenje žita. Tada svet dobija jedan veoma značajjan prehrambeni proizvod – belo brašno.
  5. U 20. veku se nastavlja sa usavršavanjem proizvodnje, preradom i konzervisanjem hrane zahvaljujući otkrićima u biologiji, hemiji i drugim naukama. Koliki je napredak postigla nauka o ishrani tokom vekova najbolje pokazuje poređenje ishrane čovekovih dalekih predaka sa ishranom koju imaju kosmonauti za vreme svemirskih letova. Dok se pračovek hranio divljim plodovima i sirovim mesom, do kojih je mukotrpno dolazio, ljudi u svemiru su iz tuba istiskivali industrijski pripremljenu hranu sa svim potrebnim sastojcima.

Kako pravilno pripremiti hranu

Namirnice mogu biti pripremljene na različite načine. Neke od njih se koriste i neprerađene (mleko, određene vrste povrća i voća), međutim mnoge namirnice mogu se jesti tek pošto se pripreme na odgovarajući način, tako da ih ljudski organizam može iskoristiti (meso, krompir, pasulj).
Pripremanje namirnica ili kulinarstvo je veština koja je stara koliko i čovečanstvo.

  1. U toku pripremanja hrane obavljaju se razni poslovi. Prema tome čime se deluje na namirnice u toku njihove obrade, sve poslove delimo da dve grupe
    1) tehničku (mehaničku) i
    2) termičku obradu.
    Tehničku obradu namirnica čine svi poslovi pri kojima se koriste mehanička sredstva, bez korišćenja toplotnih izvora.Tu spadaju: pranje, čišćenje, rezanje, ljuštenje, sečenje i mlevenje namirnica.
  2. U termičku obradu namirnica se ubrajaju svi poslovi koji se obavljaju uz korišćenje povišene toplote. Tu spadaju: kuvanje u vodi i pari, dinstanje, pečenje, prženje i „pohovanje“ namirnica. Pri pripremanju namirnica veoma je važno da se dobro operu. Pranje treba obaviti brzo i temeljno u besprekorno čistoj vodi, i to prvenstveno pod mlazom tekuće vode. Namirnice kao što su meso i povrće treba prati pre sečenjana komade, kako bi se sprečilo nepotrebno gubljenje hranljivih sastojka. Jagode, trešnje i drugo voće treba najpre oprati, pa im tek onda odstraniti peteljke.
  3. Čišćenje voća i povrća treba da se obavlja proborom koji je načinjen od materijala koji ne rđa, jer se tako sprečava oksidisanje i čuva vitamin C koga dosta ima u voću i povrću.
  4. Rezanje treba uvek obavljati brzo i neposredno pre upotrebe. Dužim stajanjem usled dejstva kiseonika uništavaju se vitamini.
  5. Mešanjem i mućenjem vrši se spajanje različitih čestica. Tu spadaju razna mućenja za kremove, testa i sl.
  6. Kada je u pitanju termička obrada ona podrazumeva dejstvo toplote , a nekad i dejstvo tople vode i masnoće.
  7. Nezagrejana voda deluje na namirnice, a njeno dejstvo se povećava ukoliko se ona zagreje. Voda rastvara šećer, so, mineralne soli, a topla voda rastvara mnogo brže od hladne.
  8. Namirnice se mogu kuvati u manje ili više vode, što zavisi koje se jelo kuva.
  9. Namirnice se omekšavaju i dejstvom vrele masti. Omekšavanje se vrši sa malo masti(pečenje) i sa mnogo masti (prženje).
Vaša reklama u ovom članku?
Sponzorišite ovaj članak sa reklamom ka vašem sajtu, poslu, ponudi.. Budite brži od vaše konkurencije. Kliknite ovde za više informacija

Zabrana kopiranja članka

Ceo sadržaj ovog članka je vlasništvo sajta Kakopedija.com i autora, ukoliko nije drugačije napisano. Njegovo preuzimanje je uslovljeno Creative Commons 3.0 licencom. Svako kopiranje i korišćenje materijala bez navođenja autora i linka ka izvoru, ili korišćenje u komercijalne svrhe smatra se kršenjem autorskih prava i podleže zakonskim sankcijama.

Ema Nikolic

SLIČNO

Kako kuvati pijana jela

Priprema hrane sa vinom je podjednako stara kao i sama veština kuvanja. Verovatno ste se …

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *