Agrarna politika je onaj deo ekonomske politike jedne nacionalne ekonomije ili širih integracija koje je usredsredjen na usmeravanje razvoja poljoprivrede i sa njom neposredno povezanih aktivnosti i po različitim osnovama.
Kako objasniti pojam mera agrarne politike
Agrarnu politiku čini nekoliko medjusobno povezanih elemenata:
a)cilj agararno-političke aktivnosti
b)sredstva
c)mere i
d)metode delovanja.
Svi oni deluju u odredjenom prostoru i vremenu,
Sa stanovišta vremena na koje se projektuju ciljevi agrarne politike razlikuju se sledeće vrste ciljeva:
osnovni (oni su veoma stabilni), dugoročni (to su strateški ciljevi koji su veoma stabilni) i ciljevi tekućeg perioda (to su ciljevi na koje deluje veliki broj činilaca i mogu se razlikovati tokom vremena).
Najčešći ciljevi agrarne politike su:
1)povećanje poljoprivredne proizvodnje i/ili menjanje njene strukture
2)porast produktivnosti rada i prirast po jedinici proizvoda
3)efikasnije korišćenje uloženih sredstava
4)porast i stabilizacija dohotka poljoprivrednog stanovništva
5)umerene i stabilne cene poljoprivrednih proizvoda.
Mere agrarne politike se dele u 4 grupe:
1) ekonomske mere (to su mere vezane za cene,poreze,investicije,politiku uvoza i izvoza…)
2) tehničke i tehnološke mere
3) organizacionne mere
4) pravne mere.
U politici cena poljoprivrednih proizvoda potrebno je uspostaviti odgovarajući odnos cena po kojima se agrarni proizvodi prodaju na tržištu i cena po kojima poljoprivrednici kupuju proizvode od drugih delatnosti. Paritet cena je,u stvari uspostavljanje skladnog odnosa izmedju otkupnih i maloprodajnih cena poljoprivrednih proizvoda. Narušavanjem ovih odnosa stvara se disparitet cena.
Investicije predstavljaju materijalnu osnovu proširene reprodukcije pošto se njima uvećavaju osnovna i obrtna sredstva u delatnostima gde su uložena.
Porezi su važan instrument regulisanja odnosa robnih i kupovnih fondova, politike raspodele i usmeravanje razvoja pojedinih sektora poljoprivrede.
Politika uvoza i izvoza bitno utiče na odnos ponude i tražnje unutar jedne nacionalne ekonomije. Ona može delovati podsticajno ili ograničavajuće na razvoj poljoprivrede,ali i cele privrede jedne zemlje.
Prema načinu sprovodjenja mere agrarne politike mogu biti: direktne i indirektne, prisilne ili dobrovoljne.
U formulisanju i sprovodjenju agrarne politike učestvuju organi izvršne, zakonodavne i sudske vlasti, poljoprivredni proizvodjači, udruženja gradjana, kao i obrazovne i naučne institucije.