Dokle god ste u vezi sa svojom ćerkom tokom njene adolescencije, nećete je izgubiti. To se zna od davnina i to govori zdrav razum, a vi ćete videti da se stalno ponavlja. Kvalitet vaših razgovora s njom odlučiće koliko će se dobro ili loše razvijati vaš odnos.
Kako izgraditi dobar odnos sa ćerkom
- Govorite u prvom licu ono što osećate. Nije bitno koliko ste uzbudjeni, ako se držite tog pristupa, nećete pogrešiti. Recite na primer „taj haos u tvojoj sobi me izludjuje“ ili „suviše sam besna da bih mogla da govorim“. Izbegavajte rečenice sa ti poput „ti si neuredna i nedruštvena“. Na taj način vaša ćerka nema priliku da vam protivreči.
- Bavite se odredjenim situacijama: „Ne,nije u redu da sad gledaš tv. Dogovorile smo se da prvo domaći uradiš“ ili „Kavez sa zamorcima je još uvek prljav, molim te ga očisti.“
- Prihvatite ozbiljno njena osećanja i izrazite šta uočavate u vezi sa njima: „Vidim, ti si tužna, šta se dogodilo?“ ili joj predložite neku zabavu, odvedite je u pozorište na neki urnebesni komad ili na dobru klopu, jer to uvek vraća osmeh na lice.
- Svako ima prava na svoja osećanja. I vaša ćerka ima pravo da izražava svoja, kao što i vi imate pravo da izražavate vaša. Osećanje koje vaša ćerka pokazuje prihvatite kao zahtev za nečim o čemu će se diskutovati kasnije. Strašnim osećanjima je potreban period smirivanja pre nego što se može govoriti o njihovim uzrocima. Zato ne navaljujte, sama će vam se otvoriti kad se malo glava ohladi.
- Često pohvalite svoju ćerku. U porodicama gde se ćlanovi osećaju dobro, uglavnom ide jedan kritički komentar na svakih pet pozitivnih. Proverite kako stoje stvari s tim u vašoj porodici i pokušajte da dostignete taj odnos od jedan prema pet.
- Ne koristite uopštavanja, jer ako to radite, vaša ćerka neće imati priliku da izbegne optužbu. A i istina je da niko nije uvek neprijatan, prljav i nezainteresovan i nije sve iritirajuće, preteško i dosadno. Prebacivanja ovog tipa obeshrabruju.
исто као и са сином, не видим разлику.
kao majka 3 cerke,od kojih su dve u -ludim godinama-slazem se sa svim gore napisanim,mogu samo da dodam svoje licno iskustvo.cutite i slusajte svoje dete.kakav god problem (za njih neresiv),vase dete ima,ukoliko ne navaljujete i ispitujete,samo ce vam reci,a onda razgovarajte i ponasajte se prema vasem detetu,kao prema najboljoj prijateljici.ono to i jeste.tako ce te uvek biti u toku desavanja u zivotu deteta i uvek ce vam se obratiti za savet.mozete pomoci i nekoj drugarici vase cerke.prihvatice vas u svoje drustvo,ponasati se prema vama kao prema -dragoj saveti-.ali OPREZ-nikad nemojte prenositi bilo kome to sto su vam poverile.imacete divan odnos sa decom,ponovo ce te osetiti radosti sazrevanja,kao moja majka samnom,ja sa mojim malim,velikim devojcicama.