Kako biti dobar roditelj tinejdžeru

Ako bismo pitali roditelje koji period u odgoju dece im je najteže pao, najčešće bi odgovorili da su to period odojčeta i pubertet. O trudnoći, bebama i svemu vezanom za zdravlje i odgoj beba dosta je već napisano pa roditelji mogu unapred da se informišu i psihički pripreme za ono što ih čeka, a o pubertetu nema još uvek toliko reči. Samo se uzdiše i čeka da prodje. Ne mora tako da bude.

tinejdzeri

Kako biti dobar roditelj tinejdžeru

Roditelji tinejdžera očajno će reći: „Kako god da se postavim, bilo drugarski, bilo strogo, ne vredi. Gde ja to grešim?“

Prva greška:
Kada ih pogledamo kako su naglo porasli, kako im je glas mutirao, kako su se uozbiljili, zaljubili, propametili, na prvi pogled pomislimo da se promena desila i sa njihovim sazrevanjem. Nažalost, to je varka. I dalje su pred nama deca koja su samo prerasla svoja odela i igraju se odraslih.

Druga greška:
Kada shvatimo da je naš tinejdžer još uvek nespreman da se samostalno o sebi brine i da donosi razumne odluke mi mu kažemo da je još mali. Nažalost, to uništava njihov ego i izaziva pobunu. Deca u tom periodu slušaju samo one koje se prema njima ponašaju s poštovanjem i priznaju ih za odrasle. I mi moramo to delimično prihvatiti, a delimično odglumiti da prihvatamo jer u suprotnom možemo izgubiti svaku komunikaciju sa tinejdžerom, a samim tim i uvid u to gde je i šta radi.

Treća greška:
Vadite tinejdžera iz škripca uz: „ovo ti je poslednji put, pričaćemo kod kuće“, pa to što treba da je „poslednji put“ ponovite 20-30 puta. Kada vidite da dete ne ispravlja grešku, ne boji se kazne i ne ceni vaš napor da mu pomognete, morate prelomiti u sebi i jednom dopustiti da ga društvo kazni za počinjenu grešku. Bolje dok je nešto sitno u pitanju da se trgne nego da prikrivajući i zataškavajući greške naviknete tinejdžera da bez straha srlja u kriminal. Tako em postajete saučesnik, em mu činite medveđu uslugu.

Ne, nikako:
Nemojte trenirati strogoću i silom ih terati da uče, podnose raport, slušaju starijeg zato što je pametniji. Iako ste u pravu što činite sve moguće da ga odvratite od pogrešnog puta, i mada vas boli što se dete na sopstvenu štetu za svaku sitnicu protivi i inati, stegnite srce. Izdržite uz što manje buke i bez agresije. Ako vas uvredi, sramota je, naravno i vi imate dušu. Ipak, setite se da ne zna šta radi, pa bar pokušajte da oprostite. Ovaj period će proći. Ponovo ćete imati člana porodice, a ne buntovnika u svojoj kući.

Diplomatski metod roditelja je obično sistem nagradjivanja ili uskraćivanja nečega. Npr. sklopite dogovor sa tinejdžerom da ćete mu nabaviti nešto što mnogo želi ako bude ispunio neke uslove. Verovatno ćete samo dobiti izgovor zašto nije mogao da ispuni uslove. Sažalićete se na njegovo tužno lice i nagraditi ga bez obzira što vas nije ispoštovao. Nećete ništa postići. Dosledno i doslovno bez razlike ispunjavajte svoja data obećanja ali isto tako ne odstupajte od pravila igre, tj. dogovora tako da zna da se ne šalite.

Ako razgovor i savet nisu delovali, pa ste pribegli kazni uskraćivanjem nečega što tinejdžer voli ne smete da popustite dok ne shvati da je pogrešio i dok ne prihvati da je jedini način da nešto dobije da to zaradi i zasluži.

Vreme je da pređemo sa onog što ne treba na ono što treba činiti.

Upoznajte svoje dete. Da, dobro ste pročitali. Hiljadu puta ste rekli da ne možete da prepoznate sopstveno dete od kada je počeo pubertet. To je zato što se zapravo i desila velika promena. Dakle upoznajte iznova svoje dete onakvo kakvo je sada, u pubertetu. Ukoliko je prema vama nepoverljiv i zatvoren, proćaskajte malo sa njegovim prijateljima, zaključite po onome što gleda, po muzici koju sluša, po osobi koju najčešće pominje šta ga oduševljava, čemu teži. Ako teži ka nečemu što je loše i destruktivno, zabranom istog postićićete samo jedno: nastaviće time da se bavi krišom i vama u inat još žešće i opasnije. Pokušajte umesto toga da nadjete zamenu za to njegovo interesovanje. Pronadjite nešto što izgleda slično, ali je bezopasno i onda mu ponudite takav sadržaj. Neka to bude neprimetno.

Podržite ga po pitanju njegovog ukusa, imidža i sl. i kada vam se iskreno ne dopada. Stavite mu do znanja da poštujete njegovu individualnost i da verujete da će vas jednog dana uveriti da može uspeti u životu onako kako je sam zamislio i da ćete tada biti ponosni na njega. Podsetite ga više puta da ne želite da gurate nos u njegove privatne stvari, ali da ste i vi nekad bili mladi i da može sve da vam ispriča kad poželi. Jer svi će otići, sve će proći, sve se promeniti, jedino na vas može bezuslovno da računa.

Ako ne veruje da vi znate sta je najbolje za njega recite mu da misli i radi šta hoće ali ukoliko odbije dobronamernu i iskrenu pomoć mora da bude spreman da se snađe sam kad negde zaškripi. Nećete finansirati ničiju propast ni plaćati nešto za šta niste krivi. Ne može se pomoći onome ko pomoć ne želi. To svakako ne ide na silu.

Vaš tinejdžer mora da zna da osim vi ne zvocate zato što želite da ga oblikujete po svom modelu, niti zato što očekujete da ispuni neke vše neostvarene ambicije. Vaši saveti postoje jer je briga za dete prirodan osećaj i to je jače od vas. Uporedite to sa nekom situacijom koja je njemu bliska. Recite na primer – ako tvoj najbolji drug prestane da razgovara sa tobom i makar ga ti molio krene da te izbegava, da krije, laže, da misteriozno nestaje, ponaša se čudno, dolazi sa modricama, stalno traži novac, stalno je nervozan, kako bi ti reagovao? Da li bi ga bez reči pustio da radi ono što misli da je najbolje za njega ili bi ga pozvao da porazgovarate? A ako je taj drug pametan i nekad bio odličan a sad pušta da ponavlja razred dok su se svi ostali u „ekipi“ snašli i imaju neku ideju šta bi voleli da postanu, zar ti ne bi bilo ni malo žao?

Priča o tome kako je život surov i kako za neke stvari bude kasno kad propustimo pravi trenutak nekad zvuči dosadno. A ono što zvuči dosadno neće ni zapamtiti. Probajte da formulišete drugačije. Pričajte detetu anegdote o drugim ljudima i birajte tipične situacije koje su se završile tako da jasno pokazuju ko je bio šmeker, odvažan i pametan, a ko se pravio da je to pa nagrabusio

Podsećajte ga da je život vredan, ali kratak. Ne treba da ga protraće na konrtiranje i svađu već treba da uživaju u svojoj mladosti kroz šalu, drugarstvo, ljubav i učenje, jer će im znanje ostvariti sve ostale snove kad roditelja više ne bude.

Vaša reklama u ovom članku?
Sponzorišite ovaj članak sa reklamom ka vašem sajtu, poslu, ponudi.. Budite brži od vaše konkurencije. Kliknite ovde za više informacija

Zabrana kopiranja članka

Ceo sadržaj ovog članka je vlasništvo sajta Kakopedija.com i autora, ukoliko nije drugačije napisano. Njegovo preuzimanje je uslovljeno Creative Commons 3.0 licencom. Svako kopiranje i korišćenje materijala bez navođenja autora i linka ka izvoru, ili korišćenje u komercijalne svrhe smatra se kršenjem autorskih prava i podleže zakonskim sankcijama.

makemyday

Avatar photo
Olovka piše srcem!

SLIČNO

animiranje dece

Kako naterati dete da se pokrene

Svaki roditelj iz ličnog iskustva može da potvrdi da današnja deca nisu aktivna kao što …

5 komentari

  1. Avatar photo

    cista 10 tka.

  2. Nemam decu još uvek,ali mislim da je tekst veoma poučan.Moja mlađa sestra je u tom „nezgodnom“ uzrastu,ali,moram da je pohvalim,nema neke velike ispade osim što se povremeno duri za svaku sitnicu.Mene su roditelji uvek učili da budem samostalna,od malena sam birala šta da obučem,nikada nisam bila kažnjena,niti mi je bilo zabranjeno bilo šta i sa njima sam uvek mogla da pričam o bilo čemu.Koliko god da pogrešim,njima sam mogla da kažem i znala sam da ćemi samo pomoći,naravno pričala sam i o simpatijama,prvim ljubavima,pa čak i o gubitku nevinosti.Tako je isto i sa sestrom.Nažalost ne može tako sa svakom decom,ali ja ću svakako probati da svoju decu vaspitavam na taj ili bar sličan način.:)

  3. bez roditeljskog vaspitanja deca ce biti nemoguca.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *